Projekt Hrvatski nacionalni identitet: nastanak i osporavanja (CROIDENT) izvodi se u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u sklopu Programskog financiranja Instituta u razdoblju 1. 1. 2024. – 31. 12. 2027., a financira ga Europska unija – NextGeneration EU
Sažetak projekta
Hrvatski nacionalni identitet: nastanak i osporavanja (CROIDENT)
Do kraja srednjega vijeka na prostoru današnje Hrvatske i BiH postojalo je više samoniklih državnih tvorevina, odnosno Hrvatska i Dalmacija, s njom usko povezana tadašnja Slavonija, zatim Bosna i Dubrovačka Republika. Današnja Slavonija te Istra nalazile su se pod inozemnim centrima. Unatoč tome gotovo cjelokupna populacija danog okvira bila je, s dijelom stanovništva istočnog Srijema i današnjeg crnogorskog primorja, istojezična i katolička te prožeta brojnim kulturnim poveznicama. Osmanskim pustošenjima, osvajanjima, kolonizacijama uslijedit će dalekosežne etničke promjene. Približno četvrtina Hrvatske i polovica BiH postat će prožete većinski pravoslavnim/srpskim življem, a islamizacijom će biti oformljena muslimanska/bošnjačka zajednica. Osmanska osvajanja utjecat će i na konstituciju hrvatske nacije te će njenim dijelom postati svi ovdašnji istojezični katolici. Međutim, etničkim promjenama uvelike je onemogućeno da se na toj konstituciji utemelji odgovarajući državni okvir, a hrvatska će se nacija suočiti s negacijom svog povijesnog i jezičnog identiteta te s destrukcijom stečevina izborenih unatoč nepovoljnim historijskim okolnostima. Cilj je projekta u što većoj mjeri istražiti i deskribirati prilike koje su dovele do prikazane promjene etničke slike te nastojati na u dekonstrukciji kapitalnih ideologema kojima se na historijskom, jezičnom, kulturnom, političko-pravnom polju pokušava degradirati hrvatski identitet i stečene ustavne pozicije konkretno na tlu BiH.
Project summary
Croatian National Identity: Emergence and Disputes (CROIDENT)
Until the end of the Middle Ages, in the territory of present-day Croatia and Bosnia and Herzegovina there were several state formations, including Croatia and Dalmatia, with Slavonia having close ties with it, then Kingdom of Bosnia and the Republic of Dubrovnik. Today’s Slavonia and Istria were under the rule of foreign centers. Despite this, almost the entire population of the given framework was, when also including part of the population of eastern Syrmia and the present-day Montenegrin coast, monolingual and Catholic, bound together with numerous cultural links. Through Ottoman conquests, accompanied with the devastation of population and colonization, far-reaching ethnic changes will follow. Approximately a quarter of Croatia and half of Bosnia and Herzegovina will become permeated with a majority Orthodox/Serb population, while a Muslim/Bosniak community will be formed through Islamization. The Ottoman conquests will also affect the composition of the Croatian nation. All local Catholics who speak the language will become part of this nation. However, the previous ethnic changes made it almost impossible to establish an appropriate state framework compatible with Croatian national integration, while the Croatian nation will face the negation of its historical and linguistic identity and the destruction of the achievements acquired despite unfavorable historical circumstances. The aims of this project are (1) to investigate and describe the circumstances that led to the change of the ethnic image on the soil of today’s Croatia and Bosnia and Herzegovina; and (2) to deconstruct capital ideological constructions that attempt to degrade the Croatian identity and acquired constitutional positions of the Croatian people in Bosnia and Herzegovina at the historical, linguistic, cultural, political and legal levels.
Istraživački tim / Research team
Voditelj projekta / Project leader: dr. sc. Saša Mrduljaš (Institut Pilar)
Suradnik iz Instituta Pilar / Associate from the Pilar Institute: dr. sc. Miljenko Brekalo
Vanjski suradnici/e / External associates: doc. dr. sc. Goran Mijočević (Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru), izv. prof. dr. sc. Dijana Pinjuh (Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru), dr. sc. Domagoj Vidović (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje)