Dr. sc. Nenad Pokos: U srpnju najmanje rođenih u posljednjih 140 godina!, 7. 9. 2021.

Večernji list u broju od 7. rujna 2021. objavljuje prilog Dijane Jurasić pod naslovom “Analiza demografa Nenada Pokosa pokazuje još jedan neslavan rekord: U srpnju najmanje rođenih u posljednjih 140 godina!”

– Večernji list: U srpnju najmanje rođenih u posljednjih 140 godina!, 7. 9. 2021.

Analiza demografa Nenada Pokosa pokazuje još jedan neslavan rekord: U srpnju najmanje rođenih u posljednjih 140 godina!

Hrvatska ima još jedan neslavni rekord. Nakon što smo lani imali najveći broj umrlih od 1945. i dosad najmanji broj rođene djece, i ovogodišnji srpanj s 2930 rođenih oborio je rekord po najmanjem broju rođenih u tom mjesecu u posljednjih 140 godina! U posljednjem desetljeću, prema analizi demografa prof. Nenada Pokosa s Instituta Pilar, od 556 općina i gradova u Hrvatskoj samo je u njih 41 bilo više rođenih nego umrlih. Uglavnom su smješteni u najrazvijenijem dijelu zemlje u Zagrebačkom prstenu, uz velike gradove Split i Rijeku, ali ne i Osijek, a tu su još i Dubrovnik, Zadar, Biograd na Moru.

Rođeno 2930 djece

– U srpnju ove godine prema privremenim podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj se rodilo 2930 djece što je najmanji broj živorođenih u svim sedmim mjesecima u godini otkad se vodi službena statistika, a to je više od 140 godina. Primjerice, 2009. u srpnju je rođeno 4180 djece ili 42,7% više nego ove godine. Osim toga u srpnju, koji uvijek uz kolovoz i rujan prednjači po broju rođenih, uvijek je rađano u prosjeku više od stotinu djece dnevno, a ove godine je prvi puta taj broj manji, te je prosječno dnevno rođeno 94,5 djece – govori Pokos.

Inače, lani je u Hrvatskoj rođeno 35.845-ero djece, a umrla su 57.023 građanina. U prvih sedam mjeseci 2021. rođeno je 20.669-ero djece, a umrlo 35.946 osoba, što znači da bi ove godine, ako epidemija izmakne kontroli, mogli biti i 60 tisuća umrlih. Lani ni jedna županija, uključujući Grad Zagreb, nije imala više rođenih od umrlih.

Kad je riječ o gradovima i općinama, Pokos je analizirao podatke od 2011. do 2020. prema kojima su tek 7,4% gradova i općina ili njih 41 od ukupno 556 imali više rođenih nego umrlih. Ta 41 općina i grad mogu se podijeliti u nekoliko skupina.

– U prvoj su skupini općine i gradovi u urbanom prstenu velikih gradova koje su proteklih desetljeća privlačile brojno stanovništvo iz ostalih dijelova zemlje ili iz obližnjega velikog grada. Tako su u zagrebačkom prstenu prirodni prirast zabilježili gradovi Dugo Selo, Sveta Nedjelja, Velika Gorica i Zaprešić te općina Stupnik. Više rođenih od umrlih u blizini Splita bilježe Solin, Kaštela, Podstrana, Dugi Rat i Dugopolje, a pod utjecajem Rijeke samo Viškovo i Omišalj. U prošlom desetljeću osječka aglomeracija nije imala nijednu teritorijalnu jedinicu s prirodnim prirastom, za razliku od zadarskog područja na kojem su uz Grad Zadar prirodni prirast zabilježili još Bibinje, Biograd na Moru, Galovac, Poličnik i Sukošan. Tu se može ubrojiti i nešto udaljenija općina Škabrnja kao najbolji primjer demografske obnove nakon Domovinskog rata. Zbog doseljavanja mlađeg stanovništva iz Dubrovnika te iz susjedne BiH na krajnjem jugu prirodni prirast bilježe općine Župa dubrovačka i Konavle – kaže Pokos i dodaje da se u prvu skupinu općina i gradova s prirodnim prirastom ubraja i općina Bilice kod Šibenika.

Očito je da gradovi i općine uz obalu i u blizini većih gradova i kao i oni u blizini Zagreba nemaju problema s izumiranjem kao ostatak Hrvatske.

Drugu skupina općina i jedan grad među njima s više rođenih od umrlih čine one u Međimurju, te općina Petrijanec u Varaždinskoj županiji, u kojima živi brojno romsko stanovništvo. To su međimurske općine Pribislavec, Mala Subotica, Nedelišće, Orehovica, Strahoninec, ali i Čakovec. U treću skupinu općina i gradova s više rođenih ulaze one koje privlače stanovnike zbog turističkog razvoja.

Pozitivan prirast

To su Makarska, Bol i Poreč, pod čijim se utjecajem razvija i općina Tar-Vabriga te privlači mlade. Posebnu skupinu čine gradovi Imotski, Metković i Opuzen, koji pokazuju određenu vitalnost, ali u kojima se podaci moraju interpretirati s rezervom zbog fiktivnog popisivanja stanovnika iz BiH koji tako stječu određene beneficije – drži Pokos.

Pozitivan prirast, dodaje, imaju i susjedne općine Voćin i Đulovac u koje se 1990ih na mjesto Srba koji su napustili Hrvatsku doselilo nekoliko stotina Hrvata s Kosova, uglavnom mlađih.

Tri općine koje se ne mogu svrstati ni u jednu od ovih skupina, a imaju više rođenih od umrlih su Sveti Juraj na Bregu u Međimurju, istarska Sveti Petar u Šumi, koja prirodni prirast ne može pripisati turističkom razvoju, te Vođinci u Vukovarskosrijemskoj županiji koja je uz Voćin jedina s prirodnim prirastom u pet istočno hrvatskih županija.

Općine i gradovi s najvećom apsolutnom razlikom u korist rođenih nad umrlima u prošlom desetljeću su Solin, Kaštela i Viškovo. No, Pokos drži da bi ispravnije bilo apsolutne brojeve staviti u odnos s brojem stanovnika, a tada najpovoljniji prirodni prirast imaju općina Pribislavec te Podstrana i Župa dubrovačka.

Dr. sc. Nenad Pokos