U razdoblju od 1. veljače 2019. do 31. listopada 2019. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar provodio je projekt “Vjerske prilike i odnosi u općini Vinkovci (1964. – 1975.) u svjetlu arhivskoga gradiva (Komisija za vjerska pitanja) Državnoga arhiva u Vukovaru”. Voditeljica projekta bila je dr. sc. Ivana Bendra
Znanstveno-istraživački projekt “Vjerske prilike i odnosi u općini Vinkovci (1964. – 1975.) u svjetlu arhivskoga gradiva (Komisija za vjerska pitanja) Državnoga arhiva u Vukovaru” nastao je temeljem Dodatka br. 1. Sporazuma o suradnji Državnoga arhiva u Vukovaru i Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar od 29. siječnja 2019. godine. U okviru provedbe projekta izrađena je znanstveno-stručna studija čiji su autori: dr. sc. Ivana Bendra kao voditeljica projekta, dr. sc. Dražen Živić i Petar Elez, prof. kao suradnici na projektu.
Sažetak
Nepovoljan položaj vjerskih zajednica u okviru socijalističke Jugoslavije započeo je već za vrijeme komunističkog preuzimanja vlasti nakon Drugoga svjetskog rata, kada nova vlast, kako bi oblikovala novo jugoslavensko socijalističko društveno-političko uređenje usklađeno s marksističkom ideologijom, započinje s primjenom represivne politike prema vjerskim zajednicama. Provedbu sustavne ateizacije društva nova komunistička vlast od 1950-ih, napose 1960-ih godina, nastoji, prije svega zbog vanjskopolitičkih interesa jugoslavenske države, prikriti i prikazati socijalističku Jugoslaviju kao državu s demokratskim uređenjem u kojoj su regulirana vjerska prava. Donošenjem Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (1953.) te potpisivanjem Protokola između jugoslavenske vlade i Sv. Stolice (1966.) nastojalo se novonastalo stanje prikazati kao razdoblje početka normalizacije odnosa između države i vjerskih zajednica, premda su proklamirana vjerska prava u najvećoj mjeri bila samo formalne naravi.
Znanstvena valorizacija specifičnosti položaja religije i vjerskih zajednica u okviru jugoslavenskoga socijalističkog društvenog uređenja tema je koja je u ovoj studiji prezentirana na primjeru općine Vinkovci. Sva slojevitost koja je egzistirala u odnosu jugoslavenske vlasti prema vjerskim zajednicama s vinkovačkoga područja promatrana je primarno u kontekstu djelovanja Komisije za vjerska pitanja Skupštine općine Vinkovci i mijena u metodama njezina rada. Za cilj studije određeno je prikazati stvarni položaj vjerskih zajednica i dosegnutu razinu religijsko-državnih odnosa na razini lokalne zajednice, na primjeru prostora tadašnje općine Vinkovci, u razdoblju od 1964. do 1975. godine. Položaj vjerskih zajednica na analiziranom području primarno je promatran iz sociološke perspektive, čime se nastojalo njihov položaj dovesti u svezu sa širim društvenim kontekstom, odnosno političkim promjenama koje su uslijedile u uvjetima uspostave socijalističkoga jugoslavenskoga društvenog uređenja i kao takve utjecale na odnos vlasti prema religiji, Crkvi i vjerskim zajednicama. Studiju primarno utemeljenu na analizi arhivskoga gradiva serije Komisija za vjerska pitanja arhivskoga fonda Skupština općine Vinkovci (HR-DAVU-ASCVK-46, 1963. – 1993.) te analizi sadržaja vinkovačkog lista Novosti, kao sekundarnom izvoru podataka, prije prikaza rezultata istraživanja uvodno smo dodatno obogatili detaljnim prikazom demografsko-religijske situacije te arhivističkim spoznajama u prostorno-vremenskom okviru o kojemu je riječ u studiji.
Sveobuhvatan deskriptivan i kronološki prikaz mijena u položaju vjerskih zajednica na vinkovačkom području podijeljen je u tri dijela. U prvom dijelu daje se prikaz rezultata analize arhivskoga gradiva o odnosu općinske Komisije prema Katoličkoj Crkvi, podijeljen na dva razdoblja: na razdoblje od osnutka općinske Komisije 1963. do 1965. godine te na razdoblje od 1966. do 1975. godine. Na taj smo način željeli utvrditi na koji su se način događaji koji su se odvili na prijelomnici tih dvaju razdoblja, prije svega potpisivanje Protokola 1966. godine te II. vatikanski koncil, reflektirali na daljnje djelovanje općinske Komisije na lokalnoj razini vinkovačkoga kraja. U drugom dijelu daje se prikaz aktivnosti Komisije koje se odnose na ostale vjerske zajednice s vinkovačkoga područja, također podijeljen u dva dijela, odnosno na odnos prema Srpskoj pravoslavnoj Crkvi te odnos prema ostalim vjerskim zajednicama s vinkovačkoga područja. Na koncu, u trećem dijelu prikazali smo rezultate analize sadržaja vinkovačkoga lista Novosti (1964.-1975.).
Zaključno, premda je iz analize istraživanih izvora podataka razvidno kako je rješavanje različitih pitanja u odnosu prema vjerskim zajednicama na lokalnoj razini u sebi podrazumijevalo kompleksan odnos različitih organa vlasti, kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini, ova je studija za vinkovačko područje nastojala ukazati na ulogu općinske Komisije u provođenju jedinstvene politike prema vjerskim zajednicama. Uloga Komisije i provedba zadanih joj funkcija u istraživanome razdoblju razlikovala se od slabo aktivne prema izrazito aktivnoj do na koncu potpunom slabljenju aktivnosti i rješavanju isključivo upućenih joj zahtjeva imovinsko-pravne naravi. Unatoč tomu studija je pokazala kako je položaj Katoličke Crkve na vinkovačkom području, usprkos neuspjelom procesu diferencijacije, odnosno razbijanju jedinstva među katoličkim svećenicima na vinkovačkom području, te promjenama u metodama djelovanja, kao i slabljenju aktivnosti općinske Komisije, ostao nepovoljan. Na navedeno ukazuje negativna percepcija jugoslavenske vlasti, prije svega partijske vlasti prema postkoncilskim aktivnostima Katoličke Crkve na koju je uslijedila pojačana aktivnost lokalnih društveno-političkih organizacija. Pogoršanje položaja Katoličke Crkve u vremenu nakon potpisivanja Protokola, odnosno postkoncilskom razdoblju, stoga temeljimo na povećanom praćenju svih njezinih aktivnosti, posebice pastoralnog rada i katehizacije djece i mladih. Intenzivan rad društveno-političkih organizacija u suradnji s Komisijom te pojačan ideološko-politički rad s ciljem „paraliziranja“ aktivnosti klera s mladima tumačio se poimanjem katehizacije kao smišljene i planske aktivnosti s ciljem zloupotrebljavanja vjere za promicanje negativnih idejno-političkih shvaćanja, premda je ista aktivnost pripadala vjerskim djelatnostima zakonski i Ustavom dopuštenima.
Na koncu, temeljem aktivnosti općinske Komisije može se za zaključiti kako je položaj preostalih devet vjerskih zajednica s vinkovačkog područja bio povoljniji negoli Katoličke Crkve. Iste su, zbog izražavanja lojalnosti novoj vlasti učlanjenjem u svećenička udruženja, doživljavale manji pritisak i kontrolu u vođenju vjerskih poslova, premda je primjetno kako je i Srpska pravoslavna Crkva imala kompleksniji odnos s vlašću, posebice nakon 1968. godine, prouzrokovan prije svega posljedicom oduzete joj imovine i nemogućnosti obavljanja vjerskih poslova.